Unhappy ethnic girl looks with temptation at delicious dessert, sad as can put on weight after eating high caloried food, has variety confectionery and pasrty on table, poses in room with pink walls
Emocionalna glad je pokušaj da se suočite s unutrašnjim osjećajima pomoću hrane, kada hrana postaje jedini dostupni antidepresiv. Ako shvatite da vas sadržaj frižidera zanima češće nego stvarne potrebe organizma, ovaj materijal će vam pomoći da shvatite razloge i pronađete izlaz iz začaranog kruga.
Mnogi ljudi miješaju stvarnu potrebu za energijom sa željom za brzim zadovoljstvom. Emocionalna glad je stanje u kojem je potreba za hranom u stresu prema određenim proizvodima izazvana ne nedostatkom kalorija, već psihološkim nelagodama. U tom trenutku osoba traži najlakši način da promijeni svoje raspoloženje ili zaguši tjeskobu.
Naš mozak je takav da masna i slatka hrana stimulišu proizvodnju dopamina. Kada smo pod stresom, nivo kortizola raste i tijelo traži „brzu“ energiju za borbu s zamišljenom prijetnjom. Kao rezultat, stvara se stabilna neuronska veza: „osjećam se loše — pojeo sam — osjećam se bolje“. Međutim, emocionalno olakšanje dolazi samo na kratko, nakon čega se vraćaju negativne emocije, često praćene osjećajem krivice.
Važno! Emocionalna glad i prejedanje nisu povezani s nedostatkom hranjivih tvari. To je pokazatelj da se vaše prave potrebe (za odmorom, ljubavlju, sigurnošću) zanemaruju, i pokušavate ispuniti tu prazninu hranom.
Da biste razumjeli zašto jedemo zbog stresa i kako djelovati, potrebno je naučiti prepoznati signale tijela. Vrlo često pogrešno tumačimo žeđ ili dosadu kao glad. Ispod je tabela koja će vam pomoći u dijagnosticiranju vaših osjećaja.
| Karakteristika | Fizički | Emocionalno |
| Kako nastaje | Postepeno se pojačava, krulji u stomaku | Pojavljuje se iznenada, kao bljesak |
| Lokalizacija | Osjeća se u stomaku | Osjeća se u mislima (misli o ukusu) |
| Preference | Spremni ste pojesti običnu supu ili kašu | Potrebna je specifična, često nezdrava hrana |
| Zasićenje | Stajete kada ste siti | Nastavljate jesti, čak i ako je stomak pun |
| Osjećaji nakon | Zadovoljstvo, polet energije | Krivica, sram, težina, žaljenje |
Ako primijetite da vaša želja za jelom odgovara drugom stupcu, problem leži u području psihologije, a ne dietetike. Teško je boriti se s fiziologijom, ali s emocijama je moguće i potrebno raditi.
Psihologija ističe nekoliko ključnih faktora koji izazivaju nekontrolisano konzumiranje hrane. To je češće povezano ne sa nedostatkom volje, već sa emocionalnim faktorima koji zahtijevaju pažnju.
Hronični stres emocionalno drži tijelo u napetosti. Hrana postaje legalno sedativno sredstvo. U trenucima visokog napetosti osoba nesvjesno poseže za slatkim ili brašnastim kako bi smanjila nivo anksioznosti.
Kada u životu nedostaje uzbuđenja ili hobija, jedenje postaje glavna zabava. To je najdostupniji izvor dopamina koji ne zahtijeva napor.
Paradoks je da stroga ograničenja često izazivaju slomove. Što više kontrolirate svoju ishranu, to je jača želja da prekršite pravila. Organizmu, koji je lišen zadovoljstva, dolazi do pobune, tražeći ‘zabranjeno’.
Još od djetinjstva mnoge su učili: ‘ne plači, uzmi bombonu’. Vremenom su mnogi ljudi stekli naviku koristiti poslasticu kao nagradu ili utjehu. U odrasloj dobi ovo ponašanje se učvršćuje i nastavljamo ‘liječiti’ duševne rane čokoladom.
Mehanizam formiranja zavisnosti od hrane sličan je bilo kojoj drugoj zavisnosti. Sve počinje sa okidačem. To može biti svađa sa bližnjima, umor nakon posla ili usamljenost. Okidač pokreće automatsku reakciju – potragu za hranom.
Kada zadovoljite snažan nagon i pojedete željenu hranu, dolazi faza nagrade – kratkotrajno opuštanje. Ali problem je u tome što izvor stresa nije nestao. Problemi ostaju neriješeni, a njima se pridružuju višak kilograma i nezadovoljstvo sobom.
Prema naučnim podacima, redovno prejedanje ometa osjetljivost na leptin i grelin – hormone odgovorne za sitost. Prestajete osluškivati stvarne signale tijela i oslanjate se samo na vanjske stimulanse (izgled hrane, mirisi, reklame).
Da biste prekinuli ovaj začarani krug, potreban je sveobuhvatan pristup. Samo zabraniti sebi da jedete – neće uspjeti. Važno je promijeniti samo ponašanje i odnos prema sebi.
Bilježite ne samo šta ste jeli, već i kako ste se osjećali prije i nakon obroka. Ovo će vam pružiti objektivne podatke o vašim okidačima.
Kada se pojavi želja da otvorite frižider, recite sebi: „Pojest ću za 10 minuta“. Za to vrijeme oštri impuls može oslabiti i shvatit ćete da zapravo niste gladni.
Napravite popis od 20 aktivnosti koje vam donose zadovoljstvo, ali nisu povezane s hranom. Šetnja, kupka, poziv prijatelju, čitanje članka ili knjige.
Nedostatak sna povećava nivo kortizola i pojačava glad. Kvalitetan san je osnova za zdravo mentalno stanje.
Ne držite zalihe nezdravih grickalica kod kuće. Ako nisu pri ruci, teško je impulzivno se prepustiti. Napravite zdravlje svojim prioritetom pri kupovini.
Jaka fizička glad – najbolji prijatelj emocionalnog sloma. Hranite se redovno i uravnoteženo.
Umjesto da „zakopate“ tugu ili bijes hranom, dozvolite sebi da ih osjetite. Emocija je kao val, dolazi i odlazi.
Svesnost je ključ slobode od prehrambene zavisnosti. To je sposobnost da budete u trenutku „ovdje i sada“. Kada jedete, sklonite gedžete, isključite televizor. Fokusirajte se na ukus, teksturu i temperaturu jela.
Važno! Često jedemo „automatski“, ne primjećujući proces. Svesno jedenje omogućava zasićenje manjom količinom hrane i većim uživanjem u njoj.
Pokušajte s praksom „skeniranja tijela“. Tokom dana postavljajte sebi pitanja: „Šta trenutno osjećam?“, „Gdje je napetost u tijelu?“, „Šta zaista želim?“. Možda vašem tijelu treba opuštanje ili kretanje, a ne sendvič.
Analiza istraživačkih podataka pokazuje da ljudi koji praktikuju meditaciju i svjesnost mnogo rjeđe pate od poremećaja u prehrani. To je način da se uspostavi kontakt sa svojim tijelom i nauči razlikovati stvarne potrebe od onih koje nameće psiha.
Ponekad se nije moguće samostalno nositi s izazovima, i to je sasvim normalno. Ako emocionalna glad postane prevelik problem i preraste u kompulzivno prejedanje, treba potražiti profesionalnu podršku.
Psiholog će vam pomoći da pronađete dubinske uzroke vašeg stanja. Često korijeni problema vode do dječijih trauma ili dugotrajnih depresivnih epizoda. Stručnjak će ponuditi alate kognitivno-bihevioralne terapije (KBT), koja se pokazala efikasnom u radu s poremećajima prehrane (PPT).
Ne bojte se tražiti pomoć. To nije znak slabosti, već briga o vašem zdravlju i kvaliteti života. Psihoterapija je investicija u vašu budućnost bez ovisnosti.
Također, može biti potrebna i konzultacija s endokrinologom kako bi se isključili hormonski poremećaji koji se mogu prikrivati kao psihološki problemi. Sveobuhvatan pristup će pomoći brže uspostavljanje ravnoteže.
Prikupili smo popularna pitanja koja brinu ljude koji se susreću s ovom temom.
1. Može li se potpuno osloboditi želje za slatkišima?
Potpuni odustanak nije potreban, pa čak ni koristan. Cilj nije zabraniti, već prestati koristiti slatkiše kao lijek za tugu. Kada hrana prestane biti jedina utjeha, žudnja se prirodno smanjuje.
2. Kako razlikovati prejedanje od obične večere?
Tokom prejedanja osoba gubi kontrolu. Jeste vrlo brzo, ne osjećate okus i ne možete stati dok vam fizički ne postane loše. Običan obrok se odvija svjesno.
3. Da li okruženje utiče na moje navike?
Bez sumnje. Ako je u vašoj porodici ili društvu uobičajeno izražavati osjećaje kroz okupljanja oko hrane, teže ćete se prilagoditi. Važno je postaviti svoje granice i pronaći druge istomišljenike.
4. Šta uraditi ako se opet prejedem?
Najvažnije je ne kriviti sebe. Osjećaj krivice je novi stres, koji vodi ka još jednom prejedanju. Prihvatite tu činjenicu, analizirajte snažan okidač koji je djelovao, i vratite se normalnom načinu ishrane već sljedeći dan.
5. Zašto dijete ne rade?
Dijeta je vanjsko ograničenje. Ne uči kako slušati potrebe tijela. Emocionalnu glad nije moguće izliječiti zabranama; ona se može samo psihološki obraditi.
Borba s prehrambenom ovisnošću je put koji zahtijeva vrijeme. Budite strpljivi prema sebi. Svaki put kada uspijete nositi se s emocijama bez hrane, jačate nove neuronske veze.
Vaš organizam je mudri sustav. Ako naučite dati mu ono što mu je zaista potrebno – odmor, emocije, komunikaciju, podršku – potreba za „emocionalnim prejedanjem“ sama će nestati. Počnite s malim koracima: primijetite trenutke kada posežete za keksom ne zbog gladi, već zbog povrijeđenosti ili umora. Ta svijest je već pola uspjeha.
Sjetite se da zdravlje počinje u glavi. Brinite o svom psihološkom stanju, a vaše tijelo će odgovoriti zahvalnošću.
Stres i hrana idu jedno uz drugo. I ako osjećate da se teško sami nosite s navikama, spremni smo vam pomoći. Kontaktirajte nas da dobijete podršku u radu s emocijama, razjasnite stvarne razloge prejedanja i izgradite zdrav odnos prema hrani.
Otok tokom trudnoće je čest problem s kojim se susreće većina žena, ali pravilno odabrana…
Mnogi ljudi brkaju stvarne potrebe organizma sa željom da stres 'zaliječe' nečim ukusnim. U ovom…
Trudnoća nakon 30 godina je uobičajena životna situacija za mnoge žene. U ovoj dobi obično…
{{{TEMP_MARK_38}}} {{{TEMP_MARK_1}}} Da li je moguće trenirati trbušne mišiće tokom trudnoće {{{TEMP_MARK_2}}} U ovom periodu…
Test na trudnoću je prvi i najpristupačniji način da se shvati da li je došlo…
Kako razlikovati prilagodbu od postporođajne depresije? Znakovi, vrijeme oporavka i praktični koraci za stabilizaciju emocionalnog…