Gestacijski dijabetes – kako nastaje, dijagnostika, posljedice

Pojava koja se prema statistici javlja kod skoro 18% žena tokom trudnoće – pojava gestacijskog dijabetesa kod trudnoće (GSD). I dok se na planiranje trudnoće s dijagnosticiranim dijabetesom (SD) tipa 1 ili 2 žena može pripremiti s posebnom pažnjom, isključujući mogućnost da nastupi prije nego što se postigne stabilna kompenzacija metabolizma ugljikohidrata najmanje 2-4 mjeseca prije začeća, razvoj gestacijskog dijabetesa nije moguće sto posto predvidjeti.

Potpuno drugačija situacija se stvara kada se dijabetes prvo otkrije kod već trudne žene i predstavlja posljedicu promjena koje se dešavaju u tijelu trudnice. Ipak, znakovi bilo kojih, uključujući hronične bolesti kod buduće majke, u određenoj mjeri predstavljaju prijetnju za zdravlje nosive bebe. 

Šta je to dijabetes i kako nastaje

Da biste razumjeli zašto je dijabetes opasan tokom trudnoće, potrebno je shvatiti šta ova bolest podrazumijeva. Dijabetes je endokrina bolest kod koje zbog relativnog ili apsolutnog nedostatka insulina u krvi dolazi do hronično povišenog nivoa glukoze. Insulin je protein-peptidni hormon koji proizvodi gušterača. Ovaj hormon je odgovoran za održavanje normalnog nivoa glukoze u krvi i omogućava njen ulazak u ćelije tkiva radi njihovog ishranjivanja. 

Prilikom razvoja dijabetesa dolazi do poremećaja metaboličkih procesa. Ovisno o tipu bolesti, tijelo ili gubi osjetljivost na inzulin, ili gušterača ne proizvodi dovoljnu količinu inzulina. Kao rezultat toga, glukoza se nakuplja u krvi i ne dospijeva u stanice, što tkiva dovodi do energetske gladi.

Tipovi dijabetesa

Uzimajući u obzir razlog zbog kojeg dolazi do poremećaja prijenosa glukoze, prihvaćeno je izdvajanje:

• dijabetes tipa 1 – razvija se zbog nedostatka inzulina, oboljeli su primorani uzimati lijekove koji sadrže inzulin jer gušterača ne uspijeva proizvesti dovoljnu količinu;
• Dijabetes tipa 2 – uzrok njegovog nastanka leži u inzulinskoj rezistenciji, što znači neosjetljivost stanica na hormon unatoč njegovoj dovoljnoj količini u organizmu, zbog čega ne dolazi do prijenosa glukoze;
• gestacijski – ovaj dijabetes u trudnoći se razvija s njenim nastupanjem i u većini slučajeva prolazi nakon porođaja, opasan je za zdravlje majke i ploda.

Stanje koje karakterizira smanjena tolerancija na glukozu naziva se predijabetičkim i razmatra se odvojeno. Pošto natašte šećer ne prelazi granice normale, odstupanje se otkriva nakon opterećenja glukozom.

Kako se dijagnosticira šećerna bolest kod trudnica

Žene koje ranije nisu imale dijabetes mogu ni ne posumnjati da su tokom trudnoće razvile gestacijski dijabetes. Otkriće se osigurava jer se pri prijavljivanju obavezno predaje krvna analiza za nivo glukoze koja se stalno prati. Za dijagnosticiranje gestacijskog dijabetesa tokom trudnoće, prvo se uzima krv iz vene na prazan želudac. Normalne vrijednosti smatraju se između 3,3-5,1 mmol/l. Ako je norma prekoračena, dodjeljuje se test tolerancije na glukozu ili analiza sa opterećenjem glukozom. 

Analiza se sastoji iz 2 faze. Prvo se uzima obična analiza na prazan želudac. Zatim žena pije rastvor koji sadrži 75 g glukoze, a nakon 2 sata ponovno daje analizu. Ako sumnje ostanu, nekoliko sati kasnije analiza se ponavlja još jednom. Dijagnoza gestacijskog dijabetesa smatra se potvrđenom ako je količina glukoze u krvi na prazan želudac između 5,1-7 mmol/l, a nakon 2 sata od uzimanja 75 g glukoze – više od 8,5 mmol/l.

Ko je u rizičnoj grupi

Nažalost, gestacijski dijabetes u trudnoći može se razviti kod potpuno zdrave žene, stoga je neophodno redovno posjećivati ljekara i ne preskakati preporučene preglede. Međutim, postoje i faktori rizika povezani sa:

• prisutnost bliskih rođaka s dijabetesom;
• godinama starijim od 30 ili mlađim od 18;
• višestrukom trudnoćom;
• sindromom policističnih jajnika;
• nedostatkom fizičke aktivnosti;
• prisutnost velikih količina brzih ugljikohidrata u ishrani;
• prisutnost štetnih navika – zloupotreba alkohola, pušenje;
• viškom kilograma i gojaznošću, koji nedvosmisleno vode do poremećaja metabolizma;
• ranije rođeno dijete s težinom većom od 4 kg;
• tokom trenutne trudnoće – veliko dijete;
• ranije prisutan gestacijski dijabetes ili predijabetes u anamnezi, predispozicija za koje ne nestaje s vremenom.

Simptomi gestacijskog dijabetesa

Gestacijski dijabetes tokom trudnoće obično se razvija u 15-20 sedmici. Njegovo otkrivanje u ranim fazama znači da je žena već imala dijabetes tipa I ili II prije trudnoće. Glavni problem u otkrivanju gestacijskog dijabetesa tokom trudnoće je taj što on obično nema simptome karakteristične za bolesti tipa 1 i 2. U većini situacija bolest prolazi bez simptoma, što je izuzetno opasno za buduću majku i plod. 

Izraženi simptomi gestacijskog dijabetesa – prilično su rijetki i svi su nespecifični. Na primjer, buduća majka može osjećati povećanu žeđ i povezano s njom konzumiranje više od 2 litre vode dnevno, suhoću usta, gubitak ili dobitak na težini. Trudnice se mogu žaliti na učestalo mokrenje (poliuriju), pojavu svrbeža u području genitalija, kao i na nedostatak energije, promjenu apetita, umor, slabost i smanjenje aktivnosti.

Zašto je dijabetes opasan tokom trudnoće

Razvoj gestacijskog dijabetesa tokom trudnoće je patološko stanje i predstavlja prijetnju zdravlju buduće majke i bebe. To je povezano s činjenicom da plod, još prije dolaska na svijet, počinje aktivno proizvoditi inzulin kako bi nadoknadio povećanu glukozu u krvi majke. To dovodi do toga da takva djeca od trenutka rođenja imaju sklonost ka niskom nivou šećera u krvi. Osim toga, u odrasloj dobi imaju veći rizik od dijabetesa tipa II i gojaznosti. 

Gestacijski dijabetes u trudnoći stvara dodatni faktor rizika za pojavu preeklampsije – teškog oblika gestoze, visokog krvnog pritiska. Znakovi preeklampsije su usporenost, glavobolje, oštećenje vida, mučnina, povraćanje, nesanica ili pospanost. To je jedno od najtežih poremećaja koje pogađa centralni nervni sistem i koje može izazvati gestacijski dijabetes u trudnoći.

Koje još moguće posljedice

Drugi zabrinjavajući faktor kod prisustva gestacijskog dijabetesa u trudnoći je brzo dobijanje na težini kod djeteta u intrauterinom periodu – makrosomija. To kasnije dovodi do poteškoća pri porodu i predstavlja prijetnju za zdravlje majke. Ako je težina ploda veća od 4 kg, povećava se rizik od porođajnih trauma, u tom slučaju je veća vjerovatnoća da će biti potrebna operacija carskog reza. 

Velike veličine fetusa mogu dovesti do potrebe za indukovanim porođajem pre utvrđenog termina, uz povećan rizik od prevremenog porođaja.

Posledice povišenog šećera kod trudnica uključuju i povećan rizik od stanja koje otežava disanje bebe (respiratorni distres sindrom), kao i nervne i kardiovaskularne patologije fetusa, što generalno povećava rizik i učestalost komplikacija tokom trudnoće i porođaja.

Kako liječiti

Prvi korak u liječenju gestacijskog dijabetesa tokom trudnoće su umjerene fizičke aktivnosti i uravnotežena prehrana. Njena svrha je smanjenje šećera na normalne vrijednosti. Pacijentkinje sa svim znacima GSD-a trebaju čitav spektar minerala i vitamina, potrebnih za pravilan razvoj fetusa i održavanje vlastitog zdravlja. Među preporukama su česti obroci u malim porcijama, izbjegavanje masnih peciva i brze hrane, raznolikost prehrane svježim povrćem, žitaricama, nemasnim mesom. Apsolutna zabrana – hrana sa visokim glikemijskim indeksom (banane, grožđe, šećer, bijeli hljeb). 

Koristit će vodena gimnastika, hodanje, terapeutska fizička kultura, plivanje. Ako fizičke aktivnosti i dijeta nisu dovele do smanjenja nivoa šećera u krvi, propisuje se terapija inzulinom. Visok šećer zahtijeva svakodnevno mjerenje nivoa glukoze, koje se provodi kućnim glukometrom sat vremena nakon svakog obroka i natašte.

Dijabetes i porođaji

Dijabetes tokom trudnoće predstavlja ozbiljnu prijetnju ne samo za nošenje trudnoće, već i rizik od komplikacija pri porođaju. Podaci posljednjih istraživanja, koje su proveli naučnici sa univerziteta Wayne iz SAD-a, pokazali su da je optimalan termin za porođaj kod GDM trudnica 39–40 sedmica gestacije. Stručnjaci smatraju da je upravo u tom periodu minimalan rizik od operativnih varijanti vaginalnog porođaja kod majke i razvoja sindroma distresa kod novorođenčeta. Stimulacija porođaja u kasnijem terminu često ima negativne posljedice i čak može imati nepovoljan neonatalni ishod. 

Indukcija porođaja prije 39. sedmice preporučuje se samo ako postoji neki specifičan simptom. To mogu biti pucanje plodovih ovojnica, hipertenzijski poremećaj, pogoršanje životnih pokazatelja fetusa. Moguće je i u slučaju neefikasne kontrole glikemije, što značajno povećava rizik od mrtvorođenja.

Prevencija kod trudnica

Nažalost, nedvosmisleni učinkoviti načini koji bi zaštitili od gestacijskog dijabetesa ne postoje. Međutim, što više korisnih navika žena razvije prije trudnoće i u ranim fazama, to će uspješnije biti trudnoća i porod.

Naime:

• od prvih dana konzumirati proizvode s niskim sadržajem masti i visokim sadržajem vlakana, u prioritetu su integralni proizvodi i povrće;
• pratiti veličine porcija i težiti raznolikosti;
• svaki dan posvetiti sportu najmanje pola sata;
• svakodnevno šetati, plivati, voziti bicikl;
• planirati trudnoću na normalnoj težini, ne dobiti prekomjerno i brzo – to povećava rizik od gestacijskog dijabetesa tokom trudnoće.

Zdrav način života, uprkos nedostatku univerzalne zaštite od GSD, omogućava smanjenje rizika njegovog nastanka. Vrlo je važno pravovremeno otkriti njegove znakove i ne dozvoliti da se problem razvije.